Zajednički korijeni DNV GL-a sežu do 1864, kada je u Oslu utemeljen Det Norske Veritas (DNV). Norveška osiguranja dogovorom su krenula u uspostavu jedinstvenih pravila i procedura za korištenje u procjeni rizika vezanih uz osobna plovila. Grupa je težila tome da se obavlja pouzdana i jednoznačna klasifikacija i oporezivanje norveških plovila.
U to vrijeme, norveška brodarska industrija doživljavala je značajan rast i prelazila tradicionalno uobičajene granice. Bilo je potrebno stvoriti nacionalno tržište za osiguranje u pomorstvu. Tri godine kasnije, u Njemačkoj se sastala grupa od 600 brodovlasnika, brodograditelja i osiguravatelja na lokaciji hamburške burze. Tada je utemeljen Germanischer Lloyd (GL), novo neprofitno udruženje sa sjedištem u Hamburgu.
GL je oformljen sa željom za transparentnošću. Trgovci, brodovlasnici i osiguravatelji često su dobivali vrlo malo informacija o stanju plovila. Kao neovisno klasifikacijsko društvo, GL je stvoren da procjenjuje kvalitetu plovila i o tome izvještava zainteresirane strane. Prvi međunarodni klasifikacijski registar GL-a iz 1868 sastoji se od 273 broda. Do 1877. broj se deseterostruko povećao. Kao rezultat toga, značajno je proširena mreža inspektora.
DNV flota također je rasla velikom brzinom. U početku agenti, a zatim zaposleni inspektori u brojnim su zemljama obavljali poslove vezane za norveška plovila. Parobrodi su se pojavili 1870-ih, dramatično mijenjajući klasifikacijski posao te kompetencije koje su bile potrebne za obavljanje inspekcija.
GL i DNV surađivali su od samih početaka. DNV zapisi sa sastanka odbora iz rujna 1868 sadrže planove za stvaranje zajedničkog registra tihdviju organizacija. Ti su razgovori u konačnici završili neuspješno, kao i slični koji su se odvijali 1891. vezano uz zajedničko priznavanje certifikata te zajednički registar brodova.
Društveni pokretači
Društvo je postajalo sve zahtjevnija zainteresirana strana u pretežito privatnoj, liberalnoj industriji. Teretne vodne linije, razvijene od Samuela Plimsolla postale su obaveza na svakom britanskom brodu od 1891., čuvajući na taj način živote članova posada duž britanske obale. U Norveškoj su postale obavezne 1907.
Katastrofa broda Titanic 1912. godine dovela je pitanje sigurnosti na moru na sam vrh interesa javnosti. Međunarodna klasifikacijska društva igrala su važnu ulogu u raspravama o sigurnosti na brodovima. Unatoč tome, direktor GL-a Carl Pagel i Johannes Bruun iz DNV-a bili su jedini službeni predstavnici klasifikacijske industrije u usvajanju prve međunarodne konvencije o sigurnosti života na moru (SOLAS).
Posljedice rata
Za GL, prvi svjetski rat predstavljao je veliku prepreku. Međunarodni odnosi bili su prekinuti i brodovi pod stranim zastavama promijenili su klasu. U periodu između dva rata dogodilo se poboljšanje i novi rast sve do drugog svjetskog rata. Njemački gospodarski oporavak nakon II.svjetskog rata doveo je do značajnog rasta za GL. Nakon II. svjetskog rata, tranzicija s jedrenjaka na parne brodove donijela je temeljite promjene u tehnologijama i vještinama potrebnim u klasifikacijskom poslovanju. Zastarjela pravila više nisu bila usklađena s tadašnjim novim metodama građenja brodova. Između 1920. i 1940. DNV je tehnički neovisan, te postavlja novi pravac i kulturu prioritizacijom inženjeringa, konstrukcije i dizajna. No, uskoro, zbog poteškoća povezanih s II. svjetskim ratom DNV je kao organizacija umalo podijeljen.
Nova vizija
Kada je Georg Vedeler imenovan direktorom DNV-a 1951., uveo je više znanstveni pristup konstrukciji broda. Njegova je vizija bila izgradnja sigurnijih brodova na održiv način, korištenjem znanstvenih kompetencija i vještina. Uvedena su nova pravila temeljena na analitičkim i teorijskim znanstvenim pristupima, te je kao vrlo značajan korak predstavljala uspostava odjela za istraživanja. To je pružilo brojne prilike DNV-u u zahtjevnijim segmentima brodogradnje, kojisu u početcima uključivali nove super tankere i kasnije tankere za prijevoz plina i kemikalija. Flota je i dalje bila uglavnom norveška, no u zamahu je bila internacionalizacija.
GL je također započeo sa znanstvenim pristupom razvoju i organizaciji nakon II.svjetskog rata. To je dovelo do uvođenja kompjuterskih analiza, omogućavajući dizajn i konstrukciju većihi modernijih brodova. GL-ove investicije u razvoj rezultirale su novim pravilima za izgradnju kontejnerskih brodova te je GL uskoro preuzeo dominaciju u tom segmentu međunarodnog brodarstva.
Nagle promjene uzrokovane naftom u Sjevernom moru
DNV je bio dobro pripremljen u smislu kompetencija i utjecaja prilikom otkrivanja nafte u Sjevernom moru. DNV je u toj novoj industriji u norveškoj igrao važnu ulogu kao savjetnik kako državnim tijelima, tako i naftnim kompanijama. Koristio je svje iskustvo i tehnološke kompetencije u pomorskoj industriji kako bi razvio i započeo poslove verifikacija u području nafte i plina, inspekcije i procjene upravljanja rizicima. Prva svjetska pravila za cjevovode izdana su od strane DNV-a 1976.godine, te su tako predstavljala globalnu normu. Od ranih 1970-ih, DNV-u je nuđena većina nadzora nad gradnjom i aktivnosti inspekcija na norveškim kontinentalnim bazama. Offshore plutajuće baze i plovila za opskrbu postali su jak novi segment za DNV u području tradicionalne klasifikacije brodova.
Offshore tehnologija također je postala područje aktivnosti GL-a početkom 1970.-ih, u ime German Federal Ministry of Research and Technology. Slijedili su brojni offshore tehnološki projekti, no za razliku od DNV-a, GL nije imao tako jako domaće tržište u tom segmentu.
Nove industrije
1977. godine, energija vjetra prepoznata je kao novi poslovni segment. Za GL i DNV, ova i druge usluge usmjerene utjecajima na klimu predstavljale su nove prilike za rast na bazi jakih istraživačko-tehnoloških temelja. Razvijena su nova pravila, te je certifikacija vjetrenjača postala značajno područje rasta DNV-a. Unatoč razdobljima prepreka i smanjenja posla u području brodarstva i nafte, i DNV i GL bili su u mogućnosti usmjeriti se na rast i internacionalizaciju s približavanjem kraju 20.stoljeća.
U kasnim 1980.-im i ranim 1990.-im pokrenuta je nova djelatnost certifikacije sustava upravljanja temeljena na ISO normama te su i DNV i GL zauzele globalne pozicije u toj rastućoj industriji testiranja, inspekcija i certifikacije (TIC).
Godine udruživanja
Udruživanja, spajanja i preuzimanja postali su jak strateški pokretač GL-a i DNV-a. Akvizicije tvrtki Advantica (UK) 2008. i Trident (Malaysia) 2009. proširile su opseg usluga GL-a na konzultantske usluge u sektoru nafte i plina. Spajanje s Noble Denton 2009. dodatno je ojačalo aktivnosti u offshore tehničkim uslugama. To je podržano akvizicijama PVI (Canada) 2007., MCS (US) 2008. i IRS (Singapore) 2009., koje su omogućile napredak u području inspekcijskih usluga.
Godine 2005., DNV preuzima CCT (US), tvrtku specijaliziranu za kontrole korozije i analize cjevovoda i postrojenja. Slijedilo je preuzimanje Global Energy Concepts (US) 2008. te Behnke, Erdman and Whitaker (BEW) 2010. Kako bi se dodatno podržala strategija u području usluga koje su orijentirane na pozitivne učinke na klimu, DNV je utemeljio svoj Centar održivosti u Pekingu (2009.) te Centar za čiste tehnologije u Singapuru (2010.).
Safer, Smarter, Greener (sigurnije, pametnije, zelenije)
Strateškim usvajanjem izazova u području klimetskihpromjena, te prateći razvoj vezan za sporazum o Kyoto protokolu, DNV je akreditiran od strane UN Framework Convention on Climate Change za svoje čiste mehanizme razvoja (CDM) 2005. Do 2006., DNV je imao otprilike 50 posto globalnog tržišta u području verifikacije smanjenja emisija.
Godine 2012., DNV i KEMA udružile su se u stvaranju vodeće svjetske tvrtke za savjetovanje, testiranja i certifikaciju globalnog energetskog sektora. KEMA je utemeljena od strane nizozemske industrije za električnu energiju 1927. godine, te se vremenom razvila u visoko profilni međunarodni brend u uslugama za globalni energetski sektor. To je uključivalo obnovljivu energiju, smanjenje emisija i energetsku učinkovitost, proizvodnju struje, prijenos i distribuciju. Nova DNV GL Grupa stvorena je 12. rujna, 2013. godine. Ona je rezultat dugogodišnjih odnosa, razgovora i dijaloga o suradnji i spajanju iz 1986., 2000., te 2006. godine. Promjene u strukturi vlasništva te strateška povezivanja dvije kompanije i njihovih vodstava otvorile su nove mogućnosti, te je spajanje konačno završilo uspješno. DNV GL Grupu čini oko 15,000 djelatnika u više od 100 zemalja.
Danas je DNV GL dobro pozicionirankao globalni igrač u pomorskom i energetskom sektoru, sektoru nafte i plina, kao i u prehrambenom i zdravstvenom sektoru, spreman za nove izazove, uspostavljajući ravnotežu između poslovnih potreba i potreba društva.